krenem "prtinom" kojom prođe jedan auto tjedno sudeći po količini trave na putu i naravno da baš taj tren prolazi neki kombi tuda...

samo što ovom cestom auti piche takvom brzinom da, ono, nije baš pametno ići biciklom tuda...

cijelim putem svakih 50-100m ima ovakvih znakova

ošo sam desno, a vratio se iz pravca "ravno".

uzvodno

nizvodno

najmlađi grad u HR

a jutros uglanco bicikl da se sjaji da ne kažem sad kako...

a nisam se htio vraćat istim putem.

i naravno dok sam bio ovdje usred ničega zove mene šef na mobitel (službeni) da ne radi mail server... ništa, kad se vratim mogu pogledat šta mu je :) nisam ja kriv što nam ne daju novu bateriju za UPS pa svako variranje napona zezne servere.

ali zanemarivo pa sam nastavio dalje.
uostalom nije mi neko riješenje ni ostati usred "nedođije" :)

neko neupućen bi pomislio "mukama je kraj", stigosmo do asfalta

tako su ljudi mislili da se ovim putem može do Otoka asfaltom kad je bilo otvorenje mosta, ono, snimatelji su vješto izbjegli da se vidi da je kaldrma odmah iza.

dok se slegne prašina koju je digo kamion koji je u međuvremenu projurio kraj mene.

ovaj put je natovarena i litraipo vode.
Vlaga u zraku plus beskonačno, a mene peru alergije od takvih situacija. Više sam se preznojio danas na 20-ak stupnjeva nego ono kad sam se vozo na 30-ak stupnjeva. Nikad dosad nisam noso vodu na biciklu.

e, tu sam osjetio da me i komarci napadaju pa sam reko, ajmo na put :)

iza mene Otok, ravno naprijed Slakovci, desno Đeletovci, a ja odo lijevo prema Privlaci.

takozvana naftaška magistrala, put koji su izgradioi ovi iz Ine da njihovi kamioni ne idu lokalnim cestama kad su našli naftu u Đeletovcima.

reko bi čojek da je ovdje padalo.
imo sam više sreće neg pameti danas, nisam imo ništa "protiv kiše", padala je, a nisam pokiso.

ono, idem "divljim putem" za koji većina ljudi nezna da postoji, a oni koji znaju za njega se boje ići tuda, a obiđe me auto stranjske registracije.

sad nekako sve stoji, kanda više ne radi.

nije mi palo na pamet vraćat se istim putem do mirkovaca kad sam već totalno uprašio vozalicu, ajmo opet šljunčara do Jankovaca.